Tag Archives: botanika

Prihrana bonsaija

Uvod

Prihranjivanje bonsaija se ne razlikuje od prihrane bilo koje druge biljke koja raste u posudi ili u vrtu. Biološki i kemijski procesi bonsai drveća su jednaki biljkama koje rastu u prirodi. U ovom članku ćemo pokušati objasniti ulogu gnojiva u rastu biljaka i srušiti uobičajene mitove.

Zašto moramo gnojiti?

Ishrana_bilja1Odgovor na ovo pitanje leži u tlu koje koristimo za bonsai. Bonsai raste u jako propusnom tlu koje osigurava povoljne biomehaničke uvjete za rast i razvoj drveta u posudi. Takvo tlo ima smanjenu mogućnost zadržavanja otopljenih hranjivih tvari. Drugi faktor koji utječe na gnojenje je smanjeni volumen tla u posudi jer u takvom umjetnom okolišu znatno raste potreba za hranivima. Kako bi se osigurali pravilan i zdrav rast bonsaija moramo ga redovito prihranjivati.

Uloga gnojiva u rastu bonsaija

npk-soilČesto se misli kako je gnojivo hrana za biljke, što je apsolutno pogrešno. Bonsai drvce za život koristi sunčevu energiju pomoću koje transformira neorgansku (neživu) tvar u organsku (živu) potrebnu svim živim bićima na Zemlji. Kako bi se taj proces odvijao, osim nemineralnih elemenata (ugljik – C, kisik – O i vodik – H), zahtjeva mineralne elemente. Elementi biljne ishrane, primarne za rast i razvoj nazivamo neophodna biljna hraniva, a biljke ih usvajaju u više različitih kemijskih oblika. Biljna hraniva su kemijski elementi i molekule čije podrijetlo može biti anorgansko ili organsko, ovisno o tome potječu li iz minerala Zemljine kore ili su produkt razgradnje organskih gnojiva.

Podjela gnojiva

organsko-gnojivo-obogacen-peletirani-pileci-izmet-slika-22977767Organska gnojiva su gnojiva koja se prirodno pojavljuju kao što su gnoj, blato, treset, alge, humusne kiseline i Guano. Organska gnojiva sadrže netopljivi dušik, te djeluju sporo-otpuštajuće. Po svojoj prirodi, organska gnojiva povećavaju fizičke i biološke mehanizme za pohranu hranjivih tvari u tlu, što isključuje rizike pretjerane gnojidbe. Organsko gnojivo i njegov sastav hranjivih tvari, njegova topljivost i oslobađanje hranjivih tvari su obično mnogo niži od mineralnih (anorganskih) gnojiva. Organska gnojiva također imaju prednost kod izbjegavanja određenih problema povezanih s redovitom intenzivnom uporabom umjetnih gnojiva.

Mineralna gnojiva dodana biljci jednako su vrijedna hraniva kao i ona koja su nastala razgradnjom organskog gnojiva. Ako se utvrdi suvišak nekog hraniva, problem najčešće ne predstavlja izvor nego primijenjena količina. Mineralna se gnojiva mogu točnije dozirati od organskih jer svako mineralno gnojivo sadrži i deklaraciju s količinom aktivne tvari, pa se lako izračuna količina koja se želi dodati. Gnojiva koja su podložna ispiranju poput dušičnih, moraju se primjenjivati u više obroka (u vidu prihrane).

Utjecaj sastava tla

roots_flat Smatra se kako je za život viših biljaka neophodno 17 kemijskih elemenata. Zbog toga ih nazivamo neophodni, esencijalni ili biogeni elementi. Budući da biljke ne zahtijevaju jednake količine hranjivih elemenata, uobičajeno je da se dijele na:

1. makroelemente (C, O, H, N, P, K, S, Ca, Mg),

2. mikroelemente (B, Mn, Zn, Cu, Mo, Cl, Ni i Fe),

3. korisne elemente (Co, Na, Si, Al, Se, V, Ti, La, Ce) i

4. toksične elemente (Cr, Cd, U, Hg, Pb, As itd).

Prefiks elemenata ishrane makro i mikro treba shvatiti pragmatično, s obzirom na potrebnu količinu određenog elementa, a nikako u smislu njihovog značaja na potrebnu količinu određenog elementa, jer je za život viših biljaka svaki od navedenih 17 elemenata neophodan. Unutar grupe makroelemenata bi izdvojio nemineralne elemente (C,O i H) jer grade više od 90% žive tvari. Iskoristivost hranjivih elemenata uvelike ovisi o sastavu tla. Tlo bogato organskim sastojcima i glinom bolje veže i zadržava hranjive tvari. Takva tla zahtijevaju manje i rjeđe aplikacije gnojiva, s druge strane, bonsai tla su često siromašnija u odnosu na prirodno tlo i često znaju biti siromašnija od većine supstrata koji se koriste za uzgoj biljaka u posudama. Budući da je većina gnojiva dizajnirana za prosječnu upotrebu, preporuka je češće aplicirati gnojivo, kako bi se zadovoljile minimalne potrebe za biogenim elementima, te osigurao zdrav rast bonsaija.SL5'3D~1

Usvajanje hraniva iz tla je vrlo učinkovit proces koji podržava velika površina korijena biljke i njegova sposobnost apsorpcije elemenata ishrane pri njihovoj vrlo niskoj koncentraciji u vodenoj otopini tla. Bioraspoloživost hraniva potpomaže i niz živih organizama (bakterije, gljive, gliste i dr.) budući da korijenov sustav biljaka i tlo, koje on prožima, čine jedinstven sustav s jakim uzajamnim utjecajem.

Mit koji se često spominjao u mnogim bonsai knjigama je da se bonsai prihranjuje s pola doze gnojiva nije istinit, kao i mit da se bonsai ne smije zalijevati po jakom suncu jer bi se listovi mogli „spaliti“. Nažalost, mnogi bonsai autori imaju bolje znanje o dizajnu i stylingu bonsaija nego o hortikulturi.

Kad i kako gnojiti bonsai?

U principu, prihranjujte vaš bonsai od proljeća do jeseni svaka dva tjedna. Zaustavite prihranu na četiri tjedna tijekom najtoplijih dana ljeti, te krajem ljeta ponovno nastavite prihranu sve do jeseni. U jesen listopadne vrste drveća prestanite prihranjivati kada počnu mijenjati boju lišća,dok crnogorične vrste bonsaija možete gnojiti sve dok su dnevne temperature iznad 7 C.

Kupovna gnojiva su pažljivo izrađena kako bi osigurala optimalnu razinu hranjivih tvari u tlu. Koristite ih prema uputama proizvođača. Nemojte koristiti veće ili manje doze gnojiva od navedenih na etiketi proizvoda.

Gnojenje više od preporučenog često će zahtijevati veću količinu razrijeđene otopine, samim time ćete više gnojiva izlijevati na zemlju i izlagati se nepotrebnoj potrošnji gnojiva, a može i naškoditi zdravlju vašeg bonsaija. Tamno zelena boja listova i cvjetovi jarkih boja su pokazatelji točno izbalansirane prihrane.

I na kraju

Komplicirane sheme gnojenja nisu toliko važne za bavljenje bonsaijem od razumijevanja kako biljke funkcioniraju, tehnike orezivanja i ožičavanja. Osim toga,da li gnojite bonsai s mineralnim  20:20:20 ili 18:6:12 ili organskim  gnojivom neće vam pomoći da imate lijep i skladan bonsai ako ne razumijete osnovne forme i elemente dizajna. Učenje i razumijevanje tih stvari može potrajati godinama, a gnojenje možete naučiti u manje od deset minuta.

Kolika količina gnojiva je potrebna bonsaiju?

GRANICE PRIHRANJIVANJA
Andy Walsh

UVOD

Ovaj članak je odgovor Andy Walsha na diskusiju Internet bonsai kluba o tome kako biljke podnose prihranjivanje. Hipoteza je bila da će biljka odgovoriti na sve veće količine gnojiva proizvodeći sve više korijena i vrhunski rast.

Pretpostavka: Više je bolje?

Ispravno je reći da će biljke iskoristiti sve potencijale koje tlo nudi. Iz toga možemo zaključiti, da će dodavanje više hranjiva, dovesti do većeg rasta. Većina ljudi je primijetila da biljke rastu bolje kada su prihranjene. Međutim, to nije tako.

Biljke se uvelike razlikuju u svojim odgovorima na hranjive tvari iz tla, što je uvjetovano svojstvenom stopom rasta,Evolution of a young plant vremenom trajanja njihovog razdoblja rasta, njihovoj starosti, vrsti korjenova sustava, te njihovoj sposobnosti da apsorbiraju hranjive tvari.

Biljke imaju različite stope rasta. Većina nas, koji uzgajamo različite vrste drveća, znamo da će neko drveće brže napredovati, dok će drugo biti sporije. Povećanje razine hranjivih tvari u tlu (gnojidba) neće promijeniti stopu rasta. Usporedite stopu rasta trolisnog javor sa stopom rasta šimšira. Ako se primjenjuju jednake količine gnojiva za oba drveta, koja su iste veličine i dobi, da li ćete dobiti isti rast kod oboje, odnosno, da li će oba asimilirati istu količinu hranjivih tvari i ugraditi ih u svoje strukture? Odgovor je ne. Šimšir će značajno zaostajati u rastu za trolisnim javorom.
Čak i drveće unutar istog roda ima bitno različite zahtjeve što se tiče hraniva, te će različito reagirati na razinu hranjivih tvari u tlu. Rast različitih vrsta borova tijekom sezone uvelike se razlikuje u količini rasta „svjećica“ i vremenu trajanja njihovog razdoblja rasta. Bijeli i Crveni bor će imati rast svjećica od 10 do 15 cm do travnja i nakon toga neće biti značajnog povećanja u rastu. Pinus echinata, Pinus elliottii i Pinus taeda će postići 15 cm također do travnja, ali će nastaviti sa rastom sve do listopada kada će doseći do 50, 60 i 90 cm u dužinu („Biokemija i fiziologija biljnih hormona“, Thomas Moore).P5200088

Poznato je kod bonsai uzgajivača da Pinus thunbergiana, japanski crni bor, ima stopu rasta značajno različitu od Pinus parviflora, japanskog bijelog bora. Ova dva bora nikada neće rasti po istoj stopi ili na isti način. Ne možete dobiti japanski bijeli bor da raste poput japanskog crnog bora. Dakle, čak i unutar istog roda, naći ćete različite odgovore na razinu gnojiva.

Učinci rasta na povećanu gnojidbu

Povećanje gnojidbe neće izazvati povećanje stope rasta. Odgovori mnogih vrsta biljaka na povećanu gnojidbu, dobro su već prostudirana, pogotovo kod poljoprivrednih kultura. Tu se javlja točka smanjivanja, ili prikladnije, povratno smanjivanje kako se aplicirano prihranjivanje povećava. U uvodu “Tlo i rast biljaka” od Donahuea et.al. postoji grafikon rasta biljaka kao odgovor na povećanu gnojidbu. Krivulja je sigmoidalna (” S ” oblika), više nego linearna. Postoji plato, dosegnuti vrh rasta biljke kao odgovor na povećano prihranjivanje, a zatim pad rasta kako prihranjivanje postaje sve veće, što ukazuje da stalno povećavanje gnojiva više šteti nego koristi. Donahue et.al. navodi: “Kako dodajemo sve više i više gnojiva,dobitak u prinosima od svakoga uzastopnog prirasta je sve manji i manji …Silazna krivulja, kako se pretjerano povećava gnojidba, tako se pojavljuje smanjenje prinosa zbog problema kao što je sol u tlu i neuravnoteženi rast biljke (što može povećati osjetljivost biljke na bolesti i pretjerani rast).”

Optimalne količine gnojiva

Čini se da je optimalan režim i količina gnojiva za svako stablo drugačija (varira od vrste do vrste drveta) i prekoračenje istog može biti štetno. Dr. Carl PA110028Whitcomb u “Proizvodnja biljaka u kontejnerima“ također upozorava na prekomjernu i neuravnoteženu primjenu gnojiva. On navodi: “optimalna razina hranjivih tvari potrebnih za biljku je vjerojatno ograničena, prije nego određena. Treba spomenuti da se skrivena …toksičnost može dogoditi puno prije nego se simptomi toksičnosti pojave.” U tekstu je prikazan i odgovor rasta biljke naspram krivulje gnojidbe.

Pročitao sam upozorenja o prekomjernoj primjeni gnojiva u svakom osvrtu koji imam na hranivima za biljke. Da ponovimo,osim što indirektno povećava rast, pretjerano povećavanje razine gnojiva može uzrokovati i probleme.

 

Sezonski rast

Biljake se također razlikuju po trajanju njihovog rasta. Neke biljke će pokazivati novi rast kontinuirano tijekom proljeća i ljeta,: kao što su juniperus i Hinoki čempres, a neke samo u proljeće,: kao što su bukva i Euonymous. Primjena velike količine gnojiva na sva četiri stabala može rezultirati većim rastom samo kod dva, u druga dva ne. Dodavanje visokih razina gnojiva tijekom cijelog ljeta je zasigurno nepotrebno, jer neće izazvati novi rast kod biljke.fertilizer

Zrelost biljke

Drveće se međusobno razlikuje i u sveukupnom rastu, ovisno o tome da li je biljka mlada ili stara. Fiziologija mladog drveća je drugačija nego kod starijeg drveća. Mlado drveće ima tendenciju rasti brže i kroz duži vremenski period. Neke sadnice udvostruče veličinu u godinu dana. Mnoga stara stabla će krenuti sa malom količinom novog rasta u proljeće i stati sa rastom sredinom ljeta i zapravo uči u status mirovanja. Starija stabala definitivno moraju usporiti. Očito, stablo koje se udvostručuje u veličini svake godine će biti nevjerojatno veliko, ako nastavi tako iz godine u godinu. Dodavanjem gnojiva u tlo nećemo postići da staro drvo, koje je krenulo u mirovanje, krene u obrnutom smjeru i počne ponovno rasti. Količina i vrijeme gnojidbe će biti sasvim drugačija kod starijih stabala nego kod nezrelih i mladih stabala i samo podizanje razine hranjivih tvari u tlu neće to promijeniti.

Sposobnost apsorpcije prema vrstama drveća

Korijenje biljaka se također bitno razlikuje u njihovoj sposobnosti da apsorbiraju različite hranjive tvari iz tla. Na primjer, sposobnost apsorpcije magnezija kod neke biljke može biti 60 puta veća za razliku od druge. (“Russellovi uvjeti tla i rast biljaka“) To je ogromna razlika. Jedni će ga upiti, a drugi će ga ugušiti. Na sposobnost apsorpcije jednog sastojka hraniva može negativno utjecati visoka razina nekog drugog sastojka. Odgovor na više razine hranjivih tvari nije jednak, a opet, visoke razine gnojiva mogu dovesti do neravnoteže hranjivih tvari i neuravnoteženog rasta, što opet može uzrokovati zdravstvene probleme vašem drveću.

I na kraju

Postoji nekoliko razloga zašto jednostavna jednadžba “više gnojiva= veći rast” ne vrijedi.

Kao jednostavna analogija, usporedimo sa ljudima. Mogu li se na silu hraniti pojedinci patuljastog rasta, kako bi narasli viši? Mogu li postići da moj sin brže raste, tako što ću ga natjerati da pojede sve što je za večeru ( ili onoliko koliko ja jedem )? On će iskoristiti samo onoliko hrane koliko mu treba za rast, a ostatak će biti pohranjen kao masnoća. I neće rasti niti brže niti više. Mogu vas uvjeriti da pojedinci patuljastog rasta i moj sin uzimaju onoliko hranjivih tvari za rast koliko im je potrebno.Ograničavanjem hranjivih tvari zasigurno im možemo usporiti rast, (jedna od zabluda u nekadašnjem uzgoju bonsaija). Niti moj sin, moj otac, niti ja ne trebamo toliko hrane kao tinejdžer. Očito, pretjerano jedenje, bilo kojem pojedincu, nije samo beskorisno već može biti i nezdravo za njega.

Postoji stara izreka “Sve je u umjerenosti “, a to se sigurno odnosi na ljudski život, kao i na količinu gnojiva potrebnog za naš bonsai.

Prijevod : Renata Kirin

Osnove botanike

2013-10-02 11.39.51Zaista nije nužno detaljno poznavati botaniku za hobističko bavljenje bonsaijem, ali nije na odmet poznavati neke osnovne informacije o građi biljke i funkciji njenih osnovnih dijelova. Tako ćemo lakše razumijeti bonsai tehniku, potrebe biljke, a i samim time ćemo se znati bolje brinuti o svom bonsaiju.

Baviti se bonsaijem znači uzgajati drvo u posudi. Drveće je najsloženija i najuspješnija biljka na zemlji. Postoji 370 milijuna godina i vrlo vjerojatno će postojati još mnogo milijuna nadolazećih godina. Sve otkako su se pojavili prvi primati , prije 65 milijuna godina, drveće je bilo sastavni dio čovjekova razvoja, pružajući mu hranu, sklonište, sigurnost, lijekove, materijal za izradu raznih predmeta, te između ostalog i gorivo.

dijelovi drvetaDrveće ima tri osnovne značajke koje ih razlikuju od svih ostalih živućih biljaka. Prvo, proizvodi drvenasto deblo, korijen i grane koje ne uvenu svake zime, već nastave rasti iz godine u godinu. Bilo najmanja arktička vrba ili najveći kalifornijski mamutovac , osnovna načela rasta ostaju ista. Drugo, drveće živi dulje nego bilo koji živući organizam na planetu. Nije rijetkost naći živuće drvo koje ima preko 1000 godina, a mnoga su i znatno starija. Treće, drvo je najveći živući organizam na planetu. Širom svijeta postoje primjerci visoki 100 m ili teški 1.500 tona.

Poput ostalih biljaka, drveće treba svijetlost da bi preživjelo. Bez svjetlosti ne može se odvijati fotosinteza, a hrana za rast ne može biti napravljena.

List

Svaki list na drvetu je mala tvornica energije koja proizvodi hranu koju drvo koristi da bi stvorilo energiju za život i rast. Dvije sirovine su za to potrebne voda s otopljenim mineralnim tvarima koju biljka upija preko korijena, i ugljični dioksid, plin, sastavni dio zraka kojega list biljke uzima preko sićušnih otvora. fotosintezaDa bi moglo ispuniti tu zadaću, jedinstvenu na Zemlji , lisno  je staničje visoko usavršeno i sastavljeno od stanica koje sadrže različite pigmente od kojih se najvažniji (klorofil) stvara samo u prisutnost svjetla i jedino ga zelene biljke sadržavaju. Klorofil je u zelenim tjelašcima, kloroplastima, i ima svojstvo da veže svjetlosnu energiju pomoću koje ugljik-dioksid, koji uzima iz atmosfere vežući ga za vodu i mineralne tvari, posredstvom složenih fotokemijskih procesa pretvara u organske spojeve, kao što su šećer i škrob. Ta je pojava nazvana klorofilna fotosinteza, temelj mijene tvari, tj. organske promjene koja se zbiva i u raslinju i u svim živim bićima. Premda se fotosinteza redovito zbiva u lisnom staničju, ona se može zbivati u peteljkama i ograncima, pa čak i u deblima, koja preuzimaju ulogu listova kad ovi, iz bilo kojeg razloga, nedostaju, ili ih ima manje, odnosno kada su preobraženi.

List je dodatak stabla,  u koje je utaknut na određenim mjestima koja se zovu koljenica ili čvorovi. Mjesta gdje prirasta list zove se pazušce. Na tome se mjestu općenito pojavljuju izrasline zvane pazušni pupovi, za razliku od vršnih pupova koji se razvijaju na vrhu izdanka i presudni su za rast u visinu. izbojakPupovi nisu ništa drugo nego embrionalno staničje koje je, zbog neujednačenog rasta lica i naličja, pokriveno pokrovnim ljuskama, tvoreći tako snažnu zaštitu, u obliku kukuljica, od isparavanja ili mehaničkih ozljeda. Iz tog se staničja u toku rasta raslinja razvijaju listovi i pup, iz kojeg će nastati novi ogranak. Kad se listovi dovoljno razviju, u pazušcu nastaje drugi pup, koji dugo vremena može ostati prikriven ili se pak ubrzo razviti, tvoreći tako novi ogranak koji nosi druge listove.

Listovi se dijele na jednostavne  i sastavljene. Prvi su oni čija plojka, pa makar bila duboko urezana, ima značajku cjeline, drugi su oni u kojih se peteljka grana, noseć više lisaka.građa lista Prema obliku plojke, njezine podine, njezinih rubova i njezina vrha jednostavni listovi dobiju različite nazive, tako igličaste listove imaju četinjače, a neki drugi rodovi tog reda, kao što su čempresi, tuje, imaju ljuskaste. Što se tiče rasporeda listova na stabljici, treba razlikovati razmaknute, kada je u svakom koljencu po jedan list, pršljenaste, kada je u svakom koljencu smješteno po više od jednog lista. Često su u prvom primjeru listovi raspoređeni u svakom koljencu nasuprotno, i tada se nazivaju izmjeničnima, a u drugom se primjeru, kada su po dva lista u koljencu, tvoreći međusobno kut od 180°, nazivaju se nasuprotnima. Oblik lista usko je vezan uza sve njegove zadaće, ali i uz podneblje.

Osim klorofilne fotosinteze, koja omogućuje mijenu tvari, list obavlja i razmjenu s atmosferom, pa biljka svojim staničjem diše i transpirira (ispušta vodenu paru). Staničje epiderme lista opskrbljeno pučima, sastavljenima  od dvaju satanica grahastog oblika, koje tvore mikroskopske otvore slične zaklopcima. Njihova građa i njihova napetost (turgor), uvjetovani većom ili manjom količinom vode koju sadrže, upravljaju otvaranjem i zatvaranjem sićušnih zaklopaca (zapornica), podupirući ili sprečavajući transpiraciju posredstvom koje biljka gubi većinu upijene vode i tako olakšava rad korijenu. Puči gotovo svih biljaka smještene su u staničju naličja lista. Njihov rad je savršeno odmjeren, tako da ih biljke koje žive u suhim podnebljima imaju mnogo manje nego biljke koje žive u vlažnim podnebljima.Kad god ponestane vlage, one se smjesta povlače u udubine ili se prekriju dlačicama kako bi spriječile pretjeranu transpiraciju. Osim što posredstvom svog epidermijskog staničja transpirira, biljka i diše, tj. uzima kisik, a oslobađa ugljik-dioksid i energiju. Ta se pojava događa samo onda kad nema svjetla, jer se fotosinteza u prisutnosti svjetlosne energije nadjačava, prikrivajući je.

Deblo 

Ono što drveće čini drugačijim od svih ostalih biljaka je čvrst drvenasti kostur koji se uzdiže iznad tla: kostur, sastavljen od debla i grana, traje čitav životni vijek drveta, Svake godine koja prođe, taj kostur postaje veći, jer se deblo i grane šire prema gore i prema van.

Deblo je dio živog bića te je kao takvo sastavljeno od stanica, koje imaju stijenku koja se sastoji od tvari koje je proizvela sama stanica. Stijenke, naime, cijelog života obavijaju svaku biljnu stanicu, počevši od najjednostavnijih pa do najrazvijenijih biljnih organizama, sve dok ne postignu takvu debljinu da tvore pretežni dio same stanice, te i poslije smrti očuvaju oblik i veličinu. Stijenke mogu, uz to, poslužiti i za pohranu (rezervnih) tvari, što je vrlo značajno pri tvorbi tkiva.

Osim kemijskog sastava, važno je znati i debljinu stijenke, jer što je ona više prožeta drugim tvarima , to je manje propusna za sokove, a propuštanje sokova , među ostalim, osnovna zadaća , koju mora obavljati deblo. Ono što se općenito naziva drvom zapravo se sastoji od tkiva koja su više ili manje podjeljena s obzirom na obavljanje različitih zadaća, kao što su potpora, provođenje, pohrana i izlučivanje. presjek drvaPresječemo li neko stablo i promotrimo presjek od ruba prema unutrašnjosti, vidjet ćemo:

1.  Koru ili lub, koja može biti glatka ili izrezbarena i imati niz njoj svojstvenih boja koje su „osobna karta“ biljke. Zapravo je tom dijelu stabla povjerena zadaća da ga štiti od prevelikih razlika temperature atmosverske vlage te, dokle god je moguće, od ozljeda i šteta što ih mogu nanjeti životinje i ljudi.

2.  Neposredno  ispod kore je sloj ružičaste , crvenkaste i, rijetko bijele boje, koji se kadkad (pogrešno) zove unutrašnja kora. To je floem, staničje koje namjenjeno silasku i preraspodjeli sokova po biljci, i to sokova obogaćenih tvarima prerađenim u listovima.

3.  Kambij, teško uočljiv golim okom, jest tkivo koje omogućuje rast debla u debljinu. Smješten između bjeljike i floema, kojega smo upravo spomenuli, kambij, djeleći tangencijalno svoje žive i nediferencirane stanice tankih i poroznih stijenki, tvori prema unutrašnjosti nove elemente drva, a prema van tj. prema kori, nove elemente floema.

4.  Iza kambija prema unutrašnjosti nalazi se bjeljika ili drvo u pravom smislu riječi. U njemu se raspoznaje onoliko koncetričnih krugova koliko je deblu godina. Drvo je građeno od vlaknaca i provodnih elemenata (ksilema i floema). Zadaća je ovih potonijih prenošenje mineralnih tvari, tj. vodene otopine mineralnih soli sadržanih u tlu, od korijena do listova (ksilem), gdje se zbiva klorofilna sinteza pri kojoj  ta anorganska otopina prelazi u otopinu organskih spojeva (floem).

5.  Srčika je središnji dio debla, ili pak jednogodišnjeg korijena, oko koje je raspoređen samo jedan krug sitasih cijevi. Uodrasloj biljci srčika se može smanjiti pa, kad biljka dosegne određenu dob, čak i propasti, ostavljajući sržni cilindar prazan. Drugi svojstveni element koji se vidi na poprečnom presjeku debla jesu sržni traci  koji su, kao što i ime kaže, tanki nizovi zrakasto raspoređenih stanica što služe za provođenje hranjivih tvari do svih dijelova biljke.

Korijen

Predpostavlja se da su biljke u periodu između silura i devona (paleozoik) prešle iz vodene sredine na život na kopnu. Za izlazak biljaka na kopno i njihov opstanak u toj sredini, od presudnog značaja su bili pojava korijenovog sustava pomoću koga su se biljke mogle pričvrstiti za podlogu i primati vodu sa mineralnim tvarima, te pojava provodnog staničja za provođenje tvari do najudaljenijh dijelova biljke.građa korijena

Korijen je biljni organ radijalne simetrije, najčešće se nalazi u zemlji, rijeđe vani (zračno korijenje), raste neograničeno vrhom i nikada ne nosi listove. S obzirom na tip razgranjenja postoje dva osnovna tipa korijenovog sustava: alorizni i homorizni. Većina dvosupnica ima jedan glavni korijen koji je najduži i najdeblji, a iz njega se granaju znatno kraći i tanji bočni ogranci. Takav korijenov sustav se naziva alorizni ili sustav glavnog korijena. Glavni korijen stare vinove loze može doseći dužinu od 15 metara i dospjeti do vode duboko ispod površine zemlje. Za većinu jednosupnica (npr. trave) karakterističan je nitasti (fibrozni, homorizni) korijenov sustav.  Kod njih nema veličinom dominantnog glavnog korijena, već postoji brojno korijenje podjednake veličine koje zauzima veliki volumen tla. Nitasti korijenov sustav često ima veću apsorpcijsku površinu od sustava glavnog korijena. S druge strane, dugačko i čvrsto glavno korijenje naročito dobro učvršćuje biljku u tlu.zeahair

Osim korijenja koje se produžuje prema dolje iz baze stabljike, neke biljke imaju i korijenje koje se nalazi iznad zemlje, a raste iz stabljike ili čak iz listova. To je tzv. adventivno (“pridošlo”) korijenje (lat. adventicus – vanjski) koje prema mjestu postanka može biti stabljično i lisno. Pridjevom “adventivan” se označavaju svi dijelovi biljke koji rastu na neuobičajenim mjestima. Adventivno korijenje nekih biljaka, uključujući “potporno korijenje” kukuruza, služi kao potporanj koji podupire visoke stabljike. Mnoge biljke penjačice (npr. bršljan) imaju maleno korijenje s donje strane stabljike kojim se prihvaćaju za zidove ili drveće. Nadalje, odrezane stabljike ili listovi mnogih biljaka stvorit će adventivno korijenje ako se stave u vodu ili na vlažnu zemlju. Ako se listovi afričke ljubičice stave na vlažnu zemlju iz njih će niknuti adventivno korijenje (to je način presađivanja odnosno vegetativnog razmnožavanja ove biljke).

 Ovo bi bio mali pregled (možemo reći samo uvod u botaniku) – nekima možda podsjetnik gradiva iz srednje škole.